i dalje peder... koji malo manje plače.....

stara godina...kasno popodne. noć se već odavno navukla na nebo iznad zagreba...u vrijeme dok su se nebom jos provlačile natruhe sunčanog zimskog dana razmišljao sam o istoj stvari o kojoj ću sad pisati.... riječ je naravno o rekapitulaciji 365 dana iza nas... fuj kako užasno teatralno, zar ne ? moja i dalje najbolja prijateljica A. i ja sjeli smo (relativizirajmo sjedenje, budući da je oko zdenca bilo metar i pol snijega, a koji bi peder pri zdravoj pameti u TO uvalio guzu pošteno utopljenu u zarin kaput?) na Zdenac života i pročešljavali sito i reseto kroz koje smo prošli zajedno...nisam siguran koje od ta dva je ono loše sito ili rešeto? možda bi pomoglo da znam sto je rešeto? kako bilo ... spetial thanx to A. budući da je zavrtila ringišpil u mojoj glavi koji me doveo tu , tu gdje želim zapisati sve pluseve i minuse prošle godine.... za sebe da ne zaboravim...za vas da pročitate....ajme sad si mislim kako da počnem... moram li grupirati to posebno u kategorije? ako da - po kojim kriterijima? samo na pluseve i minuse? ili na ljude, stvari, dogđaje? uf . ovo bi moglo biti teže nego li sam si ja to zamislio... kao i obično mogla bi pomoći mala digresija? pomogla li ne - jedna slijedi :)
inače ja sjednim za mužićevim laptopom (da vam odmah bude jasno da ima qwerty tipkovnicu po kojoj se jedva snalazim, što mi daje opravdanje za osjetno povećan broj tipfelera po rečenici i naravno apsolutni izostanak dijakritičkih znakova kao takvih), zamotan u njegov debeli mucasti schlafrok.... on pava metar i pol od mene... ljubav moja jedina. bili smo budni cijelu noć, ja sam odspavao sat i pol dok me on čuvao da ne zaspem za posao.... uvijek sam želio nekoga tko će me držati kao kap vode na dlanu... bebe ne radi to.. bebe me čuva kao da sam posljednja kap vode u svemiru.. :okreće se prema svom mužiću, mazno ga geda i zadovoljno se češka po trbuhu: pardon... morao sam ga ići poljubiti prije nego nastavim.....awwwwwww..... protegnuo se kao mica maca...awwww.... hm.. sad sam se sjetio... trebam li nahraniti miceka ako je jeo ujutro? "ne grebe me po nozi, ergo neće jest" logika je koju sam usvojio cijeli život u društvu pasa.. valjda je isto s mačkama... hope so.... ajme odlutao sam dalje nego obično u svojoj digresiji... dapače napravih upravo digresiju unutar digresije....gdje sam stao.. da : bebe me budio ujutro s kavom, kako bilo pokušao je s kavom..probudio me puno ljepse. dvaput ;) hrabro preživio moju standardnu dramu koje je inače pošteđen - moje sjedenje bezobrazno rano ujutro u hrpi odjeće na krevetu sa suzama u očima kako palim treću cigaretu i urlam kako ću dat otkaz jer nemam što obuć.... heh... peder, šta ćeš....ipak sam otišao na posao / nevjerojatno ali istinito kasnio sam samo 15 minuta, a bebe se zasluženo upakirao u krevet i zaspao.... ajme kakav gušt je uvući se iz mokre bljuzge, punog tramvaja i glupih ljudi na poslu (cici znas da ovo ne ide tebe) u krevet koji je doslovno vruć... unjonjiti se pored svog osobnog plišanog mede i zaspati... probudila me kombinacija triju stvari. ili ih je bilo vise? petarde, glad, potreba za wc-om i šezdeset četiri kave i red bull koji sam popio danas na poslu... nisam imao srca maltretirati mužica svog, koliko god primamljiva na opip bila kvrga pod poplunom ... samo sam mu dao pusu, otpakirao se iz kreveta, popiškio se vrlo obilno,pojeo komad kruha koji bi nahranio afričko selo ili dva u pratnji veličinom jednakog komada sira i sjeo za tipkovnicu da napišem post. BUDIO SEEEE !!!! IDEM SE SEXATI, PISEM NAKON ;)
nista od toga ... pun mu je nos maznom malom mom medi... hoće pusu.. hmmm . pokusaj drugi.. držte mi fige ;) buhuhuhuhuhuuuuuu.... ne paše mu kava, ne paše mu sex.... bit će da je bubini.....ajde - barem se glede kave predomislio. opa! izgleda da ću biti zauzet kroz 15ak minuta...
SJEO SAM ZA KOMP S NAMJEROM !!!!
dakle prošla godina u natuknicama...
nikakvim redoslijedom..samo kako dođu...uživajte...
- brak s Bebeom
- gubljenje nevinosti s frajerom
- prvi dečko
- šlatanje u javnom wc-u u grazu
- SFR hvar
- kondukter koji drka na mene u vlaku (personal favorite)
- nekim čudom dana godina na faxu i upis 2. konačno
- legendarni Tron (vidi cici velikim slovom!)
- neon underware
- slomljeno srce dva puta
- otkrivena savršena formula za kvarcanje
- prvi pravi posao
- nošene dvije revije
- godišnjica samopriznanja vlastite sexualnosti
- Hollyn odlazak u beč
- prestanak komunikacije s Prvom
- rješavanje fobije od mačaka(bebe kaže da sam zaboravio napisati posjedovanje)
- ljubljenje s princezom (eeeeeeeeeeeeeeewwwwwwwwwww)
- pobacano godinama akumulirano smeće iz ormara
- prva aktivna uloga u sexu (hihihi - da mi BlogistiKa ne bude tužna ;) )
- prvi sex u autu (kad pomaknete terenac s pogonom na sva četiri kotača- koji su u tom trenutku zablokirani - znate da ste napravili posao)
(bebe mi je skrenuo pozornost na to da mi je jezik bio podešen na engleski - što objašnjava naglo pojavljivanje dijakritičkih znakova... eto ajde - ne budi lijen idem ispraviti do sad napisano... brb.)
- srebrni sat na lančiću koji sam oduvijek želio - pogađate Bebe moj mi ga je poklonio
- ljubljenje na kiši
- upoznavanje Punice
- rucak (čak dva) kod Punice
- teatralna dvotjedna svađa s Princezom
- isprobane analne kuglice (hvala Mandi i Mirandi za božicni poklon)
- receptivna uloga u sexu ispred ogledala (Bebe mi redom fantazije ispunjava)
- sex na javnom mjestu (Bebe i ja imamo svoje Drvo)

he... sad - vrišteći orgazam i jedno tuširanje kasnije (Bebe me zaskočio na putu prema kupaoni... end aj lav him for it ... ) nemam živaca gledati iza sebe i skupljati trenutke iz prošlosti... i onako se ne bih sjetio ni jedne osmine svega bitnog.. sve je to tu negdje u i oko mene čuči i gradi me u osobu koja ulazi u novu godinu sretna i zadovoljna....

volim svog muža, volim svoju Princezu i volim ju svijetu moju jedinu A. i sad razmišljam da preimenujem blog u pedera koji voli ? hmmm ... staviti to u planer za sljedeću godinu

a sad bježim papati sarmu jer Bebe ne voli jesti sam... uživajte mi i do godine

sve vas voli
M.

CHRISTMAS SUCKS !!!

vidimo se poslije praznika .....

..pjevaju tako meni moje corrsice, a ja razmišljam mogu li biti tako slobodan i posuditi stih... dapače ne samo posuditi, već biti toliko drzak pa ga bezobrazno negirati... only when i dont sleep(nemam živaca tražiti apostrofe) više bi odgovaralo... kako bilo - što corrsice ne znaju, corrsice ne boli, zar ne ?dakle dogovorili smo se naslov ćemo staviti: Only when i don`t sleep (primjetih sad slučajno apostrof - ne da mi se vraćati dva reda unatrag tho..)
samo kad je dan ovako neopisivo dug zbog noći u kojoj oka nisam sklopio imam potrebu pisati... baš fizičku potrebu....riječi se poput meda polagano, ali uporno cijede iz moje glave.. osjećam ih pod prstima... hmm...med....podscjeća me na doručak u krevetu.. onako kako samo moj Bebe zna napraviti....nekako potrefi taman savršenu količinu meda preko feta sira da se ja rastopim u svakom grizu.... ili se možda rastapam jer provede u prosjeku 15ak minuta na aranžiranju? nego... gubim se pomalo .... nisam spavao... opet, reći će te.... bit će te u pravu - a to ni sami nećete znati... zamislit ćete mene kako budan ležim u krevetu grčevito se držeći s vanjske strane ograde zdravog razuma.... he he he ... bili bi ste u pravu samo nekoliko mjeseci prije.... naime sinoć - kao i nekoliko puta do sada nisam spavao zbog jednog sasvim drugog razloga. prostaci jedni !!! nije to .... joj, da je bar bilo to ..... eto - sad sam se rastužio što nije bilo to ..... hmmm... ali zbog toga neću spavati večeras.... mmm (mazno)... eto bolje mi je... :)... back on track..... nisam spavao jer više ne znam spavati sam.... zajebana stvar je taj brak... tri sam se noći za redom ušuškavao s mojim mužićem pod poplun, loveći pritom njegove kalorifer noge svojim led ledenim stopalima... naravno da ga svaki put moram nečime podmititi da uopće pusti moje noge pod poplun :) ... a jasno vam je da - budući da mi nismo službeno u braku - čitaj moji i dalje čekaju nevjestu koju će im prvorođeni dovesti preko praga (hehehe - sad sam sam sebe nasmijao zamišljajući se kako im prenosim mužića preko praga...) - ja tu i tamo (više tamo nego tu) ipak moram doći i doma.... nekad moje omiljeno mjesto na svijetu - moj krevetac činio mi se tako užasno velik... i hladan i prazan..... i nisam mogao zaspati.... falilo mi je moj veliki plišani medo s najtoplijim stopalima i najmekšom kožom da se unjonjim i spavam .... ne trudite se - probao sam zarolati deku i grliti nju.... nope.. nije to to .... falilo mi je da mi naš mačak (dobro sam se udao - imam i mačka) prede i lupa me čelom u čelo da ga pustim pod poplun....:( Bebe me tješio da ja zapravo nisam doma - nego sam samo na službenom putu...tako sam se i osjećao.... kao da stojim usred prazne motelske sobe pokraj nekog aerodroma, a ne u svojoj Sobici.... čudan osjećaj... mislio sam da sobicu nikada ništa neće moći zamijeniti....bit će da sam je prerastao ? čolić bi rekao - ako te odvedu, ja ću da poludim. bez tebe ne znam jutrom da se budim.....danas sam sav u pjesmicama vezanim uz spavanje... završit ću polako - moram na posao (ajme pa nisam vam rekao da radim! no to je post sam za sebe)....

i samo za kraj da vas pitam : da li vam je nekada netko pjevao sve najdraže pjesme do pola četiri ujutro samo da vam prođe glavobolja? meni je....

sretan vam prvi dan mog najdražeg godišnjeg doba

nekada sam se smijao ljudima koji nemaju život, pa pišu blogove.... onda sam postao jedan od njih... ne - nisam shvatio da nemam život - počeo sam pisati.....dovoljno ironično - čak sam u jednom trenutku pomislio da nemam dovoljno zanimljiv život da pišem blog...no - kako bilo digresiram.... po običaju ... to mi nekako najbolje ide...... i ima strašno puno točkica..... i one su jedan od razloga zbog kojih me čitate vjerojatno....... digresija gotova ! obećajem ... :)
točkice ostaju tho .. ;)
gledam na sat ... 4:44
jedan od mojih zadnjih postova bio je posvećen brojčicama koje se poklapaju.... toliko se stvari izmjenilo od onda..... dobro nije baš toliko...... a opet promijenile su se one bitne.... neću ni pokušavati detalje dva i pol mjeseca života jednog neurotičnog pedera poput mene nagurati sve u jedan mali prozorčić poput ovoga.. posebno ne odjednom........

toliko sam puta sjeo za tipkovnicu i počeo pisati ... nekako mi nije sjedalo...... našao sam nešto....nešto prekrasno.... vidio sam dugu iznad kišom slanih suza oplakanih kapaka svojih plavih očiju.... i onda sam vam na tren poželio pričati o svakoj boji....svakom detalju... bilo me strah da duga ne nestane prebrzo... odlučio sam uživati u pogledu svaki trenutak.......ispostavilo se naravno - kao što to obično biva u mom ironijom prenapucanom životu - da jedina stvar o kojoj nisam pisao u strahu da je ne izgubim sada kuka da "zašto ne pišem o njemu na svom blogu"....
ne nisam na tabletama za smirenje ili halucinogenim drogama - ne pričam o actualy dugi ! pričam o dječaku koji mi je prije - evo na današnji dan dva i pol mjeseca pružio ruku da se popnem na dugu, uz obećanje da će me po njoj voditi zauvijek.... znam da će neki od vas u svojoj zločestoj realnosti konstatirati da je dva i pol nešto malo manje od zauvijek... i ja to znam .....ali
jebote kod mene UVIJEK postoji ali ......
možda će samo rijetki i ako smijem hrabro predpostaviti najsretniji od vas znati o čemu pričam kad kažem da sam našao svoju polovicu.....


sad ću stati..... umoran sam polako...... pričat ću vam još... svima vama koji želite slušati... slušati priče jednog pedera, kojem ako ništa - sada netko briše suze kad plače

dakle kao prvo.. da vam se pohvalim :
znate onu sad već kultnu mapu koja me izluđivala ? dvije četvorke ! molim lijepo.....i onda pola sata poslije dvije 5ice iz povijesti umjetnosti.... usmeni od sat i pol... malo priče o mom bronhitisu...pa pretresanje moje riznice znanja o nastanku prvih gradova, romaničkom zakonu kadra i rušenju renesanse manirizmom.. sve po točno dvije tri-riječi... toliko sam uvjerljiv bio.. i onda naravno - onako kako samo ja to znam.... apstraktni expresionizam... (di ćeš slobodnijih ruku za srat)..jason pollock i da citiram sam sebe (oni slabijeg želuca neka odvrate pogled) "divlja strast koja izbija iz savršeno smislenih bez ikakvog reda nabacanih boja"... joj... da skratim... teta profesorica i asistentica su bile vlažne, a ja sam se na peti okrenuo popraćen valovima svježe oprane kose na pola svjestan da sam upravo zadovoljio sve uvjete da upišem drugu godinu....
bio je to dobar dan....
a kao drugo - ne znam više... pišem ponovno..
sve vas
:znate već što:

premoren sam da sad pišem.. detalji slijede :)

sve vas ljubi student 2. godine :))))

pričao sam s Zloćkom.. znam sve o njemu.. znam kakav je... znam da nema teoretske šanse da me intelektualno,a kamoli emocionalno zadovolji...a svejedno ću se potrošit* s njim... svetica u meni bit će zgrožena... drolja pošteno zadovoljena.... romantična dušica silovana..... neću u njemu naći dječaka.. neću ga ni tražiti..... samo me zanima... koliko kurve naplaćuju ovih dana?
hvala svima koji su dali svoj doprinos ovome... tako će mi biti lakše... nema zaljubljivanja... prijatelji i jebači.. jer budimo realni ... oboje u istom neću naći....

nemojte na to gledati kao na autodestrukciju... više kao na autoredukciju... na duže vrijeme.... samo onda jednom kad u neko doba svog života stanem i pogledam oko sebe i shvatim da sam sjebana stara pederčina pocjetite me da sam nekad bio ovakav.... možda ću plakati za samim sobom... možda ne?

vrijeme će pokazati


*primjetite kako ne koristim neki drugi termin tipa : sex,ševa, jebanje... ovo savršeno opisuje ono što mi treba... trošenje...emocionalno.... jer kad me već jebu, barem nek me za kurac drže.....

subota 3:33 ujutro (jebene poklapajuće brojčice me i dalje prate u stopu... danas je već bilo smiješno... od 10:10 kad sam se ustao, do 15:15,16:16;17:17,18:18,19:19.. i onda sam taman u 00:01 pomislio da je gotovo i evo ga opet!)
eee...da mi je netko sa 17 godina rekao da sa 21 neću imati volje za životom, a kamoli izlascima...da završimo to još onda :)... a bio sam blizu.. nekoliko puta.. što slučajno, što namjerno...i bilo je tako jebeno primamljivo...... sada to vidim još jače nego onda... zato što danas ne bih bio u stanju ponoviti neke stvari od onda.... a tako malo mi je falilo....šteta.... jebat ga.. nisi imao muda onda - trpi sad ;)
blogerica sad već guta treći apaurin vjerojatno, holly bali po laptopu a A. mi skida sve po spisku - do kad mislim dramit... ( cure moje sve vas ljubim )
slušao sam radio... i muzika je bila super... i ne znam kuda vodi ova rečenica.... možda u vrapče? možda u pušću bistru... možda kao i tolike prije nje... nikuda... samo izlaze da bi mi bilo lakše....
eee... znam što sam vam htio reć... sjećate se moje teorije - meni super,ljude oko mene gazi tramvaj ? he he he.. nevjerojatno,ali istinto.... jučer mi je bio prekrasan dan.. zbilja sam bio pozitivni nabrijan....onda je došla majka s posla..... ugrizla ju je lasica (srećom u pet shopu - pa je valjda(?!) cijepljena).. hi hi hi... neš ti povredu na radu.. odeš po gablec, vratiš se s ugrizom lasice... :) i onda si je na to isto mjesto prikeljila vrelu peglu..... smiješne ozljede.... čekajte - niste čuli najbolji dio .. znate kako izgleda metalni obruč skinut s table za košarku... mrcina.... e pa takav jedan stoji kod buraza na ormaru.... i nakon sitnijeg požara oko kompa ( igram se ja kad tamo kutija se gasi.. monitor i zvučnici rade... pogledam utičnicu - možda sam nogom nešto trknuo... mrdam 1. kabl - ništa..2. ništa.. 3. kabl... ništa... a kad tamo jebeni vatromet! 1. kabl GORI ! jebeno gori crveno-plavim prštavim plamenom.... uvijek su me zvali muževni - pa reakciju možete predpostaviti TATAAAAAAAA ! - tonom koji daje do znanja da ne umirem, ali bih uskoro mogao) otac vadi kabl iz zida .. mijenja utičnicu kablove i svašta još nešto... i taman je sve završio i krenuo glavni produžni utaknuti nazad iza burazovog ormara.. i da ga ne miče cijelog zavuče se pod njega - potiljak mu naravno nije ispod ormara.. i sjećate se one mrcine od maloprije.... ŠPUF ! Ocu na glavu.... ZVIZ! mislim da nisam nikad vidio da ljudska glava poprima tolike proporcije.... puno leda i "pas majki" kasnije tajo kao nov.. ima kvrgu veličine teniske loptice i to je to ... :) .. pa se vi meni smijte...

eto ponovo sam pobjegao u dear diary zaklon od smeća u glavi... neću više ! opet radim ono što mi ne odgovara.. gomilam... ako prsne sve odjednom mogli bi u crnoj kronici čitati o M.P.(21) koji je s tornja katedrale ljude gađao jabukama obučen kao deda mraz ! sve dok je pjevao sve bi seke ljubile mornare...... a stari magazin nitko ne voli čut u mojoj verziji :)

super su mi ova moja oprečna stanja..... a vama ? smeta li vama buka u mojoj glavi? meni samo ponekad....

sve bi seeeeeeke ljubile mornareeee..... al im mame mame brane tooooo ....... zna netko gdje ima jeftinih jabuka !?!

hi hi hi.. ma nije do toga došlo.... ne još...

...a ipak su me fino izjebali jutros...

naime istekla mi je osobna... još neki dan sam obavio najomraženiji dio posla - slikanje... daleko od toga da se ja ne volim slikat - dapače.. ;)pitajte samo A. koliko mojih slika ima u mobitelu... ali moj osnovni problem je u tome što kad vidim fotić probudi se modelsica u meni,popravim kosu, izbacim cice i guzicu,uvučem trbuh,nagnem glavu ,napućim usne i isturim bradu :))...e pa zato mrzim slikanje za osobnu... dok me oni tamo poslože kosa mi se tri puta rasturi i imam izraz lica teleta koje je upravu išetalo na autocestu i ugledalo jureći kamion...ova je jedna od njih... izgledam kao ciganska mlada - budući da nisam stigao naručiti se na preljev kod frizera - pa mi nekad čokoladni pramenovi sad malo bacaju na "staro zljato".. kosu kao da nisam oprao tjedan ili dva (prana je večer prije slikanja), pogled naravno "čiko, daj mi čokoladu" .. ma jednostavno oličenje onoga što ja zovem - slika za osobnu ! i tako ... jedino što su mi oke super-super ispale.... plave sine - ko da nisu moje .. ;).. nego - vratimo se na početak...
naravno počelo je sa super ljubaznom (osjetite ironiju?) tetom na šalteru u policiji... nastavilo se tetom na šalteru u pošti (btw - znate li vi da se i plaćanje računa PLAĆA!)....onda nazad k teti u policiji... pa žena(?) u onom malom plavom ZET-ovom boxu...pa kondukterka u vlaku... sve redom neizjebane, nadrkane državne službenice.... sad pitanje : kad upošljavaju te žene na rad za šalterima - jel imaju oni neki upitnik sa trick pitanjem "najdraži lik iz crtića" ili što?.. pa one sirotice koje napišu : bambi, medvjedići dobrog srca, thumper (za vas disney-neuke : zeko iz bambija!) snoopy i slično automatski postaju otpisane, dok one čiji odgovor bude nešto u smijeru : mrgud (štrumfovi), lovac koji je ubio bambijevu mamu, godzila postaju potencijalne uposlenice lijepe nam naše? prijedlog : u standardnu radnu opremu uvrstiti xsanaxe ! a za vas nesretnike koji morate stupiti u kontakt s istima - oboružajte se strpljenjem...ili barem dovoljno teškim tupim predmetom .. ;)

jedem zadnjih dana kao sumanut... toliko žderem da me netko pitao - jesi se ti sexao ? - poznavajući moje zaziranje od hrane osim u danima poslije jebenog orgazma.. nisam se sexao... prije će biti da sam tek sad postao autodestruktivan - naime što sam sve danas pojeo :
1. cigareta
2. jutarnja kava i cigareta
3. kremšnita
4.poprilična količina šlaga u spray-u
5. dvije banane (napucavam se kalijem da sakrijem bljuvkanje na eventualnim krvnim pretragama na sistematskom za fax)
6. kava
7. pizza cut
6. banana
7. piletina grill sa puuuno feferona,papra i krastavaca - u lepinji.. one masline u šlapi su mi uvijek sumnjive .. ;)
8. zeleni čaj
9. 5 home made - toast toplih sendviča
10. pileća juha
11.dvije kremšnite
12. ostatak šlaga u sprayu
13. banana
imam osjećaj da neću jesti nekoliko dana... ;) eventualno nešto slatko .. ;)

nego... kad mi je sva krv južno od dijafragme - pišem gluposti.. zato ću sad stati.... malo ću kontemplirati nekom drugom prilikom ovo je jedan od onih dear diary postova sa isključivom namjerom da sam od sebe sakrijem što mi se sve mota po glavi.. a neke ideje nisu nimalo dražesne...zadržat ću ih za sada za sebe.... ;) da se ne zgražate prije vremena
:znate već što:

treću noć za redom gledam na sat u 1:11... evo.. ježim se .... kroz cijeli tjedan mi se,nebrojeno puno puta dešavalo da pogledam na sat kad su cajger na cajgeru ili ako je digitalac u pitanju brojčice jednake.. babe kažu da to netko misli na mene.... ne usudim se zanositi idejom...
nisam imao namjeru pisati blog sada... ali kad sam već krenuo.. naći ću nešto u olujnim tišinama zaglušujućih vriskova koji se množe iz sata u sat iza mojih krvavo plavih očiju, nešto vrijedno zapisivanja... da podjelim s vama - i sebi ostavim u pisanoj formi pocjetnik teoriju koja mi se razvila u glavi nakon promatranja svijeta oko sebe u zadnjih tjedan dana? ajde..

počelo je - kako obično to biva sasvim slučajno... u neka davna vremena pala bi mi jabuka na glavu i to bi pokrenulo misao... ipak - život u high tech dobu jabuku je zamijenio sms-om, ali učinak je ostao isti... pokrenulo je kotačiće u mojoj glavi... poruka je glasila "zadnjih mi je dana baš super s malim, he he - nekom smrkne,nekom svane" - napisala mi je A....
nakon iscrpnog razmišljanja došao sam do zaključka da samnom nešto opasno ne valja - ili je to možda ipak samo bizarna koincidencija? naime uvjeren sam da crpim previše pozitivne energije - i da se recipročna količina negativne reflektira na ljude u mojoj blizini... smijte se koliko hoćete .... ja sam jebena wolframova žarulja u kozmosu prilagođenom halogenim rasvjetnim tijelima... (ah - da mi otac zna koju sam metaforu upravo iskoristio - bio bi ponosan)...crpim, sišem upijam... jebena spužva.. spužva kojoj očito treba antisklerin ! budući da mi je u trenutku kad sam odlučio svoju teoriju pretočiti iz glave u hard copy - počela blijediti... i sad više ne mogu uloviti ni glavu ni rep.... never majnd... zaboravite...ja jesam .. :(

kako si ? pitanje je kojih ovih dana čujem nešto više nego inače... od onog usputnog " kak´ si mi ti ?" u redu za prijavljivanje ispita... koje samim tonom kojim je postavljeno ostavlja kao jedinu opciju odgovor . "ma jebeno senzacionalno, ti?" , do teškog, iskrenog, "kako si?" od strane princeze u telefonskom razgovoru u sitnim satima.... kako si? "si" - 3. lice jednine pomoćnog glagola biti.... jedini odgovor koji ja u ovom trenutku mogu dati, a da ne bude barem parcijalno neistinit je da jesam... postojim... trepćem, srce mi kuca, hodam, polovično obavljam mahinalne radnje kao što su kuhanje kave, šetnja cura, paljenje cigareta... i to je to... osjećam se kao da mi je netko posegnuo duboko u mozak i pronašao on/off trekidač i povukao ga na dolje.... mrak i tišina... a opet možda je samo osigurač izbacio.... možda se se tijelo brani... da ne bi pregorilo.... ponovno mogu jesti, a da ne povratim .... ne činim to često,ali ipak... moguće je....mogu vidjeti reklamu na televiziji, i akceptirati prvi impuls koji dođe do mozga - da me pocjeća na dječaka.. i tu stati.. nemam snage više ...

plakao sam danas zbog nečeg novog... i opet je sve to nekako spooky....prvo sam uz jutarnju kavu otvorio novine i vidio da je danas obljetnica smrti isadore duncan....sjetio sam se razgovora sa dječakom.. kako obožava balet.. i kako ne propušta premijere kad je u zagrebu...volio bih da smo barem jedan balet odgledali zajedno.. onda mi se vrtilo po glavi cijeli dan kako mi je krivo što nisam ostao u onoj dvorani kada me majka nakon mojih opetovanih molbi odvela na balet.... bilo me sram ! imao sam jebenih šest godina, a i dan danas se sjećam scene u detalje.... bio sam oduševljen.... visoke i mršave žene u prevelikoj odjeći zagrijavale su se kraj prečke, sa špicama na nogama.... i odjednom me bilo sram.. i pobjegao sam..... majka je po običaju primila kao moju odluku i nije forsirala... danas mi je bilo žao što nije.... i onda je na tv-u bio dokumentarac o ireni pasarić... gledao sam ga sa suznim očima... netko tko u tolikoj boli,patnji i odricanju nalazi toliku satisfakciju... i nju ne zovu autodestruktivnom anoreksičarkom.... njeni krvavi žuljevi i izgladnjivanje..svakodnevno dovođenje tijela do maximuma izdržljivosti gledaju se kao umjetnost... rijetko gdje je mazohizam tako fino utkan u nešto prekrasno kao u baletu.... na vrhovima prstiju plesao sam po sobi.. osjećao sam svaki nišić u nozi.. napetost u njemu...gotovo bol... i osjećaj je bio fenomenalan..... išao sam se umiti.. majka je bila u kupaoni...."e..mama... znaš šta je meni žao ?" ... što nisi plesao balet? - presjekao me odgovor... "molim?" - pitao sam ne vjerujući svojim ušima... ma ne znam sine - to sam baš danas nekome spomenula, nije bitno... šta ti je žao? ma ništa.... premorena od radnog dana nije ulazila u dalje rasprave i izvlačenje iz mene što sam htio reći....poljubio sam je u čelo i to je bilo to.... volim svoju majku... nikad joj to neću reći....ali volim ju...

nema smisla dalje pisati... sutra ću ..... idem leći... neću spavati... ali neću više ni pisati..... možda i zaspem... a možda omotam oko sebe crveni šal i odvezem se u povijest.....................

eto - ovako izgleda post kad pogledam na sat, a na njemu treći puta u tri noći stoji 1 :11

ime: marko
prezime : neizgovorivo
godine: 21 i pol i nešto još sitno
visina: 193 - dovoljno da ostavim čelo na rukohvatu u tramvaju
težina : 64,5 - rekordno niska ( bulimija se ne dešava nekom drugom ;) )
boja očiju : plava, sa crvenim rubom i ljubičasto-crnim vrećastim dodacima s donje strane
boja kose : neprepoznatljiva - hitan servis potreban
broj dana bez bloga : 14
(sljedeći podaci se odnose na obračunsko razdoblje od 29.08 - 12.09 2005.)
broj bivših dječaka : 2
broj definitivno preboljenih bivših dječaka : 1
broj ljudi koji su napustili moj život u ovom ili onom obliku : 3
broj iscrpnih razgovora s majkom u kojima sam gotovo priznao da sam peder : 1
broj obroka : 9 (12 ako pola pakiranja mentosa i pola kutije cigareta računamo kao obrok)
broj povraćanja nakon istih : 5
dug u knjižnici : rapidno rastuć
broj napušavanja : nekoliko
broj pijanstava : 3
količina kokaina u organizmu : gotovo zanemariva
potvrda prijateljstava : 2
broj zgotovljenih mapa : 1
broj popušenih cigareta : 560-ak ( !?! )
broj sati provedenih spavajući : nevjerojatno mali (i za normalnu osobu)
broj snova o Dječaku na biciklu : 6
broj snova o Prvom : 1
pjesmice na repeatu : voli me još ovu noć - denis & denis
can´t make u love me - george michael
i don` t want a lover - texas
say what u want - texas
just a friend of mine - vaja con dios
ordinary day - bent
show must go on - queen
- eto ovako bi normalna osoba opisala što joj se dešavalo proteklih dana... dakle pogađate - slijedi moj način !
po svom dobrom starom običaju - malo ću se gubiti u vremenu i prostoru..

Prvo je otišla Holly....

otišla je prva... sada primjećujem kako me to u principu trebalo malo pripremiti na ono što slijedi.. pili smo posljednji martini prije odlaska.. noć je bila topla... nismo izgledali senzacionalno... nije mi uopće bilo do toga...sjedili smo u buldogu i ignorirali činjenicu da odlazi u beč.. da - sve je to divno i krasno - beč nije daleko... ali nije ni 15 minuta od trga...pridružila nam se Prodavačica cipela...više sam se koncentrirao na nju, nego na Holly.. nije mi se baš plakalo...tako smo nas tri frendice pili i papali (shake u Mcdonaldsu je hrana ili piće?) i pričali o kurcima, cipelama, povrću i nekim starim dobrim vremenima...i onda je otišla... bili smo na kaptolu i smijali se nečemu ( opet jedan od onih - tko razumije, shvatit će trenutaka) oči su i meni i njoj bile suzne... od vjetra i alkohola naravno ;) ... izgrlili smo se i izljubili.. zaprijetila mi je da će mi učiniti svašta nešto nažao ako je i probam zamijeniti Prodavačicom cipela u svojim popodnevnim martinijima na shpizzi.. obećao sam joj da zamjena ne dolazi u obzir.. možda povremeni nadomjestak.. jer u mom srcu ima mjesta za samo jednu djevojku kao savršeni dodatak dobro posluženom mariniju...
... nekoliko dana kasnije otišao je i Dječak na biciklu

boji se da me ne povrijedi... pre drag sam mu, nije skoro upoznao tako emotivnu osobu kao što sam ja... pre intenzivno mu je sve ovo... ne sjećam se više točno svih riječi izgovorenih na njegovom baršunastom trosjedu.... sjećam se samo da sam plakao, i da sam znao da tako mora biti...vrtila mi se u glavi pjesma koju od tada ne silazi s repeata -voli me ovu noć ...intenzivnija mi je slika njegovih dodira... govorili su sve ono što on nije mogao.. i potvrđivali ono što je izrekao... ne zna želi li me kao prijatelja ili kao dečka.. jer ljubavne veze dođu i odu, a prijatelji su uvijek tu negdje...a meni je više zlo od toga... zlo mi je od toga da ljudi u meni vide samo prijatelja... u kojem točno trenutku su ljudi postali toliko jebeno obazrivi prema mojim osjećajima ? sve ja shvaćam.. i njegovo potrebu za slobodom , i moju potrebu posesivnim posjedovanjem... i zbrojimo dva i dva... to ne bi funkcioniralo nikako... uvijek bi se netko gušio.. on u mojim potrebama ili ja u svojim suzama.. i onda ga nakon nekog vremena više ne bih mogao zvati Dječakom na biciklu... a ovako je možda bolje... prijatelji.. hmm... kako biti prijatelj nekome u koga si zaljubljen ? možda mazohist u meni nađe svoju satisfakciju u tome... a svi ostali.. patit će neko vrijeme, pa će onda jednog - sasvim običnog dana ponovno biti sve ok.... bar se nadam.. naime prošli put kad je nešto završilo, a da ja nisam izgorio u tome trebalo je dvije godine, puno suza i promjena sexualne orijentacije da tu osobu zovem prijateljicom... nadajmo se da će drugi put ići lakše.. :)
a nije da mi olakšavao... dapače... svakim njegovim "ljubim te" - na kraju poruke u kojoj mi je dao do znanja da misli na mene - kretao je ringišpil u mojoj glavi... znao sam da me nikada neće ljubiti onako kako ja to sada želim...kako ću željeti još neko vrijeme...ali je uvijek ostajalo ono možda...
evo - da vam dočaram kako se osjećam, prijepis poruka poslanih njemu u neke sitne noćne sate, dok sam manično crtao croquise :
"počinje mi smetati zaglušujuća tišina ne razmišljanja...a ne želim početi, jer znam kuda to vodi.. tamo u bolnu spoznaju stvarnosti.. bit ću zato još neko vrijeme u ovom spokojnom i toplom uterusu satkanom od nade i maštanja.. ostat ću iako znam da svakim trenutkom provedenim u njemu povećavam količinu boli s kojom ću biti primoran suočiti se kada budem morao istupiti nazad u stvarni svijet.. svijet u kojem se mene ne može voljeti onako kako ja to trebam... u svijet u kojem svojom prezahtjevnošću ubijam svakome volju da to uopće pokuša... nije li jednostavno divno biti ja?
zaista sam se trudio uopće ne krenuti ovim putem.. i uspjevale su obmane sve dok mrak nije progutao zvukove ispod mog prozora... i donio tvoj miris, okus tvojih usana, tvoj pogled... razbacao ih je preko moga stola poput oštrih komadića šarenog stakla... mjesečina koja se odbija od njih jednostavno me zove da ih privijem k sebi...jednostavno se moram igrati njima..iako znam da će mi ruke biti krvave... ljubim te"
bilo mi je lakše nakon što sam sve to ispisao... trijezan....
a onda je došla groznica subotnje večeri... Princeza me vodi u život, da ne budem u kurcu... znao sam kako će to završiti i prije nego je počelo... ulaskom u ono leglo gorućih pogleda i neželjenih dodira u prolazu raspoloženje mi se nije nimalo popravilo... dapače...bilo je mračnije nego inače.. i smrdilo je na trulež razočaranja i potrebu za ispunjavanjem bazičnih animalnih potreba.. ljubav nije moguća na takvom mjestu... ona nestaje kao rukom odnešena.. ostavlja čovjeka svedenog na jedno od dva osjećaja - gnušanje ili napaljenost.. ovo drugo još nisam doživio tamo... prva teqila nije baš ništa promijenila... svuda oko mene dječaci slični njemu.. niti jedan kao on.. niti blizu.. niti jedan nije imao njegove oči... Princezina majica me ubijala... u jednom trenutku sam da pomazio po toj majici...mazeći pri tome u mislima Dječaka... zagrlio sam ga i gotovo se rasplakao shvativši nešto... ista toplina izvirala ja iz Princeze.. ona prijateljska toplina koja odiše tugom zbog nemogućnosti da mi pomogne... malo ljepši oblik sažaljenja kojeg toliko mrzim.... treća teqila na već nekoliko dana prazan želudac i neispavano tijelo učinila je svoje... poslao sam poruku... glupo? možda ... nepotrebno? vjerojatno...nužno? definitvno. tamo negdje iza četvrte teqile, pola red bulla i jednog "modelsica mora bljuvkiti" posjeta wc-u došao je Gisellein mali... i Jedan od njegovih... smijali smo se, zgražali, smijali i brisali znoj sa sebe cvjetnim wc papirom.. kako jebeno posh - zar ne? cijelo vrijeme sam bio izgubljen u svojim mislima.. mislima o Dječaku.. i onda sam pao najniže do sada u svom životu... pred wc -om nevjerojatno nije bilo nikoga.. dok sam držao morku ruku na vratu u ogledalu sam vidio vidno rasturenog frajera, inače pristojnog izgleda kako ulazi u wc... očajno mi je trebao kokain... da otupim... da svi oni inferiorni stvorovi nestanu i da mogu ići plesati i znojem izbaciti iz sebe sva sranja nakupljena u meni... u smrdljivom malom wc-u najdekadentnijeg mjesta na svijetu bio sam spreman učiniti sve.... kao najjeftinija kurva sam dobio zanemarivo malu količinu koke od njega...na način koji bi se mogao prikazati i u podnevnom dnevniku... dakle ništa 18+....a svejedno sam se osjećao kao kurva... alkohol i to nešto malo bijelog i sve emocije u mixu pretvorile su me u najgoru noćnu moru svakog kurca gladnog pedera ... plesao sam.. željeli su me.. dirali u prolazu.. nisam se obazirao.... sjeo sam i shvatio da ne mogu... da nema smisla.. da moram ići kući... stati pod svoj tuš, leći u svoj krevet i zaspati suznih očiju.... rekao sam to Pricezi.. razumio je iako sam mu obećao spavati s njim u Stanu...poslao sam mu još jednu poruku.. glupo? definitivno... nepotrebno? apsolutno....
odgovorio mi je dan poslije... krenuo je sms razgovor... tek sam tada plakao... ne može tražiti od mene da mu budem prijatelj još sad... ne dok sam još tako intenzivno zaljubljen.... neko vrijeme mora proći.... na moje " ljubim te posljednji put" odgovara .. "nadam se da nije posljednji put da me ljubiš"... u kom točno trenutku je zaboravio na ono "ne želim te povrijediti" ?.... danas sam super dobro... danju je to obično tako... jebu me noći... kad je tiho...

prvo dvoje je otišlo više - manje lijepo... Prva je otišla uz exploziju mržnje i razočaranja
kako kaže pjesmica... day began just like another ordinary day...and in an ordinary way u neko doba popodneva zvonio je telefon.... zvala me Ona s kojom sam srao u istu pelenu... prastara prijateljica.. to je jedno od onih prijateljstava koje funkcionira savršeno i bez svakodnevnih razgovora... prođe i po nekoliko tjedana da se ne vidimo i ne čujemo... ništa u životu nemamo zajedničko.. ni društvo, ni glazbu , a za boga miloga ni fax.. ipak ona je netko koga ja zovem prijateljem već dugo.. i jedina za koju sam siguran da ću je prijateljem zvati dok sam živ... e .. a kako to obično biva u mojem queer mozgiću - tako je i s njom... ona još ne zna da sam ono što jesam.... vjerojatno ni ne naslućuje.... dakle - telefon je zvonio... kada digneš slušalicu i čuješ "d#$#ar da"$#2 ov"#"3 ma"#"#2 do"#%#ma?" jasno ti je da je ona.. i njezin prastari bakin telefon kojeg ne želi zamijeniti nikad... a ja molim boga da već jednom da svoje - kako bih je čuo dok telefoniramo :) u glavnom.. Smrznuo sam se kad mi je rekla da je srela Prvu i da je ljuta ! šutio sam skamenjen.... čekao sam da završi svoju tolstojevsku rečenicu (da - inače način govora nam je poprilično sličan) , budući da je razlog zbog kojeg se ljuti teatralno ostavila za kraj.... u mislim sam vrtio film veoma nasilne smrti Prve... sjekira.. tramvaj... zadavio bih je golim rukama da mi je bila tu negdje... naime srele su se neki dan i Prva ju je pitala zna li ona za mene? nije joj rekla što... Ona s kojom sam ju je pitala o čemu se radi, na što joj se Prva, u popraćena svojim dečkom podlo nasmijala u facu i rekla .. bit će da sam mu ja ipak bolja prijateljica ! NEWSFLASH DROLJO ZMAZANA - NISI !!!! Ona s kojom sam me pitala što joj to moram reći, na što sam joj kao odgovor dao neku trosmislenu, općenitu laž.... ništa joj nije bilo jasno... a meni je bilo krivo .. kao prvo to nije razgovor za telefon... a posebno kada mi majka visi na desnom ramenu i čupa slušalicu iz ruke, jer dugo nije čula svoje zlato ...dakle.. dogovorili smo se da se vidimo ovaj tjedan... za sada uspješno eskiviram... koliko ću još dugo moći - ne znam...
poslao sam sms prvoj... jednostavno je nisam želio čuti.. nije me zanimalo zašto je to napravila... samo sam joj dao d znanja da za mene više ne postoji.. zvala me trideset šest puta.. poslala lijepu poruku, poslala ružnu poruku... poslala tužnu poruku.... nisam joj odgovarao.. na koncu ih više nisam ni čitao - samo sam ih brisao kako su stizale... posljednju sam ipak otvorio.. u njoj je pisalo "ne razumijem zašto?" .. " lijep život ti želim" odgovorio sam joj... shvatila je.... nije više ni zvala ni slala poruke..... ona više za mene doslovno ne postoji....

a da vam ne pričam da sam dva puta u dva dana sreo Prvog...
smiješno tužni pokušaji izazivanja reakcije s njegove strane... apsolutna nezainteresiranost s moje strane.. apsolutno i potpuno mi je bilo svejedno ... gledao sam ga kao frenda.. i to čak i ne vrlo dragog frenda... pozitivno je to... rekao mi se da mu se javim.. jednom možda.. trenutno nemam ideju što bih mu rekao.. nemam potrebe za ćaskanjem ovih dana... u speedu sam u kojem ima mjesta samo za plakanje nekome na ramenu i rasprave tipa - bitak/bit/ljubav... ili razgovore u faxu.... jer ispiti su se poput podmuklim malih gadova ponovno nakupili svi u dva tjedna...a niti jedno od toga ne mogu s njim.. kad počnu padati prve duže kiše i kad se raspored na faxu ustali, poslat ću mu poruku za cugu... jesen je nekako vrijeme za ćaskanja - onako uz čaj... ili da mu možda javim da sam sanjao kako se u crnom armanijevom fraku udaje za srebrnog jednoroga? i jednorog ima njegovo naočale, a on ga gleda zaljubljeno i ja sjedim u prvom redu u crkvi i razmišljam zašto si stavljaju flastere umjesto prstenja..... ( da ću uopće i probat tumačit - ne pada mi na pamet.. ali kao što su mi nekoliko puta rekli - možda psihijatar nije opcija koju u potpunosti trebam odbaciti )
možda bolje ne.. u ostalom... pročitat će tu ... ako naleti.. a kaže da navraća s vremena na vrijeme

a završen je i sizifov posao... mapa .. oba semestra... 10 mrtvih priroda u ugljenu i kredi , 10 ljudskih figura, cipela u tušu, 10 aktova u kredi, 10 figura u olovci, flakon moskinovog parfema u bojicama (koje nisam uzeo u ruku od vrtića!) ružna debela gola žena u grafitu i 85 croquisa tehničkom i tušem i perom spremljeni su u crnu mapu i čekaju da ih sutra odem predati .. držite fige....


i eto... gotovo ..... za ovaj put.... možda ne prođe 14 dana do sljedećeg posta ...

sve vas :znate već šta:

cijeli mi je dan falio... onako lijepo... napet sam u iščekivanju....no ovaj post nije o njemu... ne želim se uopće trošiti ovdje... želim da ga sve to dočeka nakupljeno u meni....
ovaj post je o njima... one su (bile?) moje prijeteljice... one su N. i Prva...
dogovorili smo se za osam na trgu... kasnio sam 20ak minuta.... sjele su bez mene i poslale mi poruku da dođem.... njih dvije..prekrasne po običaju..izvaljene preko divana....ne mogu se ljutiti na N. ... budući da jedina stvar koja u njenoj osobnosti izraženija dražesnosti - glupost.
"šta je ovo? pedere se ne čeka, je li ?" - bubnuo sam sjedajući preko puta njih na drveni stolić...N. se nasmijala i dala mi "5", a Prva je zakolutala očima.... ljuta je na mene... uvrijeđena u najmanju ruku... i nije joj baš svejedno... ne sviđa joj se što sam peder.... frankly my dear - i dont give a damn!
"a šta te baš ne možemo preobratit?!?" - s molećljivim pogledom prehlađenog šteneta pitala me N.
"ti maco još bi možda i mogla" - odgovorio sam i već se u sljedećoj sekundi ispravio - sjetivši se ovaj put da pričam s N. -"Ženom koja ne zna za sarkazam" "ne draga... ne ne bih rekao... složila je onu njenu facu - facu tužnog,nadurenog djeteta... otvorio sam netom kupljenu kutiju cigareta, povukao dugačak dim, dok mi se pogled gubio u daljini.. napetost se mogla rezati nožem... neugodna napetost ružičastog slona u sobi....
"ajde sad.. šta je ovo? očekivao sam 1ooo pitanja... ne mislim tu sjedit u neugodnoj tišini"
Prva me pogledala onako kako samo ona zna... pogledom koji govori milijun riječi.. i baš niti jedna od njih nije lijepa.....ali da probam sažeti... "mrzim te upravo sada, pederu jedan odvratni zašto mi nisi rekao?"
N. je probila led... kao drugačije nego "a jel ti zgodan moj Miki?" zašto zaboga to svi prvo pitaju ? traže od mene potvrdu da su im bolje polovice dobre ili što ?odgovorio sam iskreno..."draga jebeš ti pločice na kojima možeš veš oprat - kad je tup" naravno da sam upotrijebio dovoljnu količinu dugačkih riječi da N. nije baš u potpunosti shvatila do kraja ... skužila je onaj prvi dio... "Miki zgodan - N. dobro ulovila" - takav vam je mentalni sklop moje drage N... i kako da se onda čovjek ljuti na nju!? sljedećih nekoliko desetaka minuta bio sam zasut pitanjima.. kad?kako?zašto? osjećao sam se kao na milijunašu... samo sa pritisnutom ">>" tipkom na videu.. ;)
odgovarao sam joj na pitanja i kajičkom oka promatrao Prvu... nezainteresirano je gledala okolo...palila jednu za drugom....i onda je konačno progovorila... "kad si znao?"... sva lakoća s kojom sam odgovarao na N.-ina pitanja istopila se u trenu... sada sam se osjećao kao da sam pred komisijom na dekanskom roku.... odgovorio sam joj podužim odgovorom.....ubrzo je ponovno izgubila zanimanje... dalje smo pričali ja i N....pričao sam im o prvom... odlučio sam krenuti kronološkim redom i ostaviti najslađe za kraj.... pitao sam je nešto, na što je odgovorila "ja bar imam dečka"..... "imam i ja - pa šta sad".....vilica joj je pala do poda, oči su joj se šitom otvorile i dam glavu da sam u jednom trenutku vidio one zvjezdice iz crtića u njima... opet milijun pitanja..... kako se zove, kako izgleda,šta radi.... bla,bla.... "a kolko ima godina" - bilo je tek jedno od N.-ninih pitanja koje je Prva čula s pola uha ponovno krajnje uvrijeđeno prtljajući po noktima...."deset više nego ja"- odgovorio sam se razvukavši osmjeh od uha do uha kako bi im ublažio šok...kao da sam je ošamario mokrom krpom! uspravila se i rekla "ne mogu vjerovat , odvratan si", izvukla 12 cigaretu iz kutije i zapalila i dalje me ne gledajući..... poželio sam joj zavrnuti vratom u tom trenutku... nisam odreagirao.. odlučio sam joj to progledati kroz prste... pripisati to činjenici da je uvrijeđena i povrijeđena.... sva ta priča o Njemu me pocjetila koliko mi fali... uzeo sam N.-nin mobitel da bih mu poslao poruku (ja i dalje nemam kuna)..izvadio sam svoj mobitel iz torbe da bih prepisao broj kad sam skužio da je ugašen....ne može se upaliti... a cijeli dan je bio na punjaču.... crko.. skroz......."a kaj te zbilja nemremo nikako razuvjerit?!" ponovno je pitala N. "a draga zašto - sad kad sam konačno sretan?" "a sretan si?" pitala me u nevjerici... "jesam maco... sad sam konačno ja u potpunosti" "ako je tako onda sam i ja sretna" rekla je N. i pogledala Prvu... "a ti?!?" očekivala je od nje jednaku količinu podrške... " mmm da naravno.. mislim , ma jesam..aha..možemo li molim vas pričati o nečemu drugom jer ću povratiti" - rekla je prva... trenutak tišine... N. nije bilo jasno koji joj je kurac.. ja sam joj samo namignuo i skrenuo s teme... fax...posao...ispiti i revije... sve smo to fino pretresali sljedećih sat vremena.... došli smo do frajera koji treba N. nositi reviju... "a dakle,sad smo se maknuli s posla i opet se bacamo na gušt?" smješkao sam se... obje su me pogledale zbunjeno..."haloooo" pogledao sam ih izbuljenih očiju - "pa gdje ste vi bile na početku kave?!"
"a da - fakat , hi hi " rekla je N., a Prva je ponovno postala ozbiljna.. "to vam samo govori da sam ja i dalje M... i da se ništa,ali baš ništa ne mijenja"..nedugo zatim Prva se pokupila doma... N. i ja smo ostali sami...pričali smo sve one girl talk prljave detalje iz kreveta..što mog što njenog...smijali se ....nekako mi je lakše s njom o tome pričati...ponovno sam joj objasnio neke stvari.. kako i zašto.. iz druge je shvatila......rastali smo se na cvjetnom.... zagrlili se i izljubili... i s N. je sve bilo u redu... bila mi je i ostala prijateljica... za Prvu nisam više siguran....

sjedio sam u zadnjem vagonu zadnjeg vlaka... ušla je Frendica iz vlaka - djevojka s kojom sam išao u osnovnu... i njoj je netko rekao da nam je umrla profesorica.....rastužio sam se.... došao sam kući i ispisao prošli post... uspio sam upaliti mobitel na punjaču.. gasio se svakih nekoliko trenutaka... stavio karticu u Bracin mobitel i dobio poruku o tri propuštena poziva... sva tri od Njega.... još sam se više rastužio... toliko sam ga htio čuti cijeli dan - i onda kad me zvao meni je jebeni mobitel odlučio izvodit pizdarije.....poruka na msn.. nadao sam se da je stigao kući...da ćemo pričati tamo ili da ću ga nazvati......nije odgovorio... dakle nedostupan je... poslao sam u sms s tatinog broja da me može sad nazvat.. bilo je jedan... nije odgovorio....nadam se da je samo umoran i da je zaspao..... da se ne ljuti zbog nečega...jedva čekam da ga vidim...da ga poljubim.... i svašta još nešta...........

a sad u krevet... umoran sam i boli me glava od svega... i ne sviđa mi se post koji sam ispisao...
volio bih da me ujutro probudi njegov poziv... držite mi fige.......